Podsetićemo vas kako je počela njegova priča. Pri povratku sa kraćeg puta, naša sagovornica Milica i njena sestra zastale su ispred prodavnice da kupe vodu. Milica je istrčala iz auta, ušla u prodavnicu, uzela vodu i krenula nazad ka kolima. “Zaustavio me je pijuk koji sam čula. Da, to je bio pijuk“, napisala nam je tada Milica.
Priča o jednom Čičku iz Beograda koji je U POTRAZI ZA SREĆOM i svojim ljudima
S obzirom na to da već ima dosta iskustva sa mačkama, odmah je prepoznala plač malenog mačeta. Potrebno je bilo još locirati ga. Odmah tu do prodavnice, na kanti za smeće, u kutiji od cipela koja se skoro raspadala, bio je on – Čičak. Milica ga je uzela, ne razmišljajući o tome šta će dalje učiniti sa njim.
Čičak je bio sisavac koji se tresao od hladnoće i gladi, iako je u tom momentu bilo barem 25 stepeni. Odnela ga je svojoj kući, naprskala protiv buvica, napravila krevetić, spremila cuclu i tako je započeo njegov lepši život.
Photo: Zorica Milenković.
“Na moj apel za privremeni smeštaj ubrzo se javila divna Zorica Milenković koja ga je prihvatila i odgajila sa još tri mačeta koja su prethodno izbačena negde u Beogradu”, navela je Milica. Tako je Čičak stasao za pravi dom, onaj koji zovemo – najboljim na svetu. I bio je udomljen.
Međutim, i nakon spasavanja, i nakon zalaganja i toga što je ručno othranjen i našao dom, ovaj dečkić je vraćen zbog selidbe! Da, dobro ste pročitali, za njega u novom domu nije bilo mesta. Tako on sada ponovo traži svoj siguran kutak, kod nekoga ko ga neće odbaciti.