Ris je vrsta srednje velike divlje mačke koja nastanjuje Evropu, sibirske šume, južnu i istočnu Aziju. Predloženo je šest različitih podvrsta evroazijskog risa: severni ris koji nastanjuje severnu Evropu i zapadni Sibir (Skandinavija, Finska, Belorusija, baltičke države, evropski deo Rusije istočno do reke Jenisej); karpatski ris koji se može videti u istočnoj i srednjoj Evropi; balkanski ris nastanjuje Balkan (Srbija, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Kosovo); kavkaski ris na Kavkaskim planinama; turkestanski ris koji naseljava centralnu Aziju (Turkmenistan, Avganistan, Pakistan, Uzbekistan, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Kina, Indija, Nepal, Butan) i sibirski ris pronađen u Sibiru istočno od reke Jenisej (Rusija) do Kine.
Međutim, potrebno je više istraživanja da bi se razjasnila podspecifična varijacija risa i broj podvrsta. Balkanski ris je najveći u porodici risova. Mužjaci su oko 25-30% teži od ženki. Ima duge noge, a šape su mu zimi gušće prekrivene dlakama na način da omogućavaju efikasnije putovanje kroz dubok sneg. Rep mu je kratak sa crnim vrhom. Krzno može varirati od sive do crvenkaste ili žućkaste.
Divlja mačka balkanski ris je uglavnom aktivan u zoru i sumrak. Veličina staništa varira u zavisnosti od obilja i gustine plena. On je efikasan lovac koji može da savlada plen 3-4 puta veći od njegove veličine. Lovi vrebajući i postavljajući zasedu. Ima odličan sluh i veoma dobar vid. Plen ubija ciljanim ugrizom u grlo i obično se hrani nekoliko noći jednim plenom.
U Srbiji je vrlo proređen i preti mu istrebljenje, pa je pod stalnom zabranom lova, a naseljava Šar planinu, Koritnik, Prokletije, Mojstirsko – Draške planine, Nacionalni park Tara, Nacionalni park Đerdap, Severni Kučaj – Miroč, Deli Jovan, Južni Kučaj, Staru planinu, Rtanj, Ozren, Devicu, a njegovo prisustvo je registrovano i u Deliblatskoj peščari, Sićevačkoj klisuri, Mokroj gori…