Ništa te više ne boli, milo moje. Samo belina trežnje u cvetu priča o tvojoj lepoti i dobroti duše. Otišla si tek procvetali cvetiću, nenadano, brzo, u večnost. Još uvek vidim kap tvoje krvi na dlanu, kao da je iz mog srca.
Danas, 9. aprila 2023. godine, tačno je godinu dana od kada nas je napustila naša Minja. Iako svakodnevno pišemo brojne priče, od kojih su neke veoma tužne i potresne, ne nalazimo reči za našu tugu i prazninu zbog Minjinog preranog odlaska.
KAD DUŠA ZABOLI: Odlazak naše Minje, 12.09.2019. – 9.04.2022.
Ne prođe dan da se ne setimo i da je ne pomenemo. Nekad nam se učini da je vidimo na njenom omiljenom prozoru, kako čavrlja sa ptičicama i veselo vrti repom. Kada nađemo neku njenu odlično sakrivenu lopticu, pomislimo da je namerno tako vešto sklonila da nam izmami osmeh kad je vidimo. Znamo da nam je poslala Sofru da nas uteši, da mu pružimo ljubav kao i njoj što smo, da ga grlimo kad nju ne možemo više. Negde odozgo nas gleda svaki dan i svaku noć, spokojna, jer zna da je će u našim srcima živeti zauvek.
Ništa te više ne boli, milo moje. Samo belina trežnje u cvetu priča o tvojoj lepoti i dobroti duše. Otišla si tek procvetali cvetiću, nenadano, brzo, u večnost. Još uvek vidim kap tvoje krvi na dlanu, kao da je iz mog srca.
Tvoja Jelena