Okana je maca iz Beograda koja je živela na ulici. I na toj istoj ulici preživela različite nevolje. Imala je dva okota, zatim povredu noge, prehladu… U takvom stanju je brinula o svojim mačićima. Krila ih je u podrumu kroz slomljeno staklo na prozoru, možda se tako i povredila… Ne zna se.
I njeni spasioci su rešili baš sve, međutim, njeno oko je, kako je napisala njena starateljka, izgubljeno zauvek. Okana je nakon spasavanja sterilisana, sada se oporavila i jedna je srećna i negovana maca.
Sva njena deca su srećno udomljena, a ona i dalje čeka. Čeka da neko napravi malo mesta u svom životu za to predivno biće, koje je prezahvalno i koje će svog čoveka neizmerno voleti. Toliko čezne za ljubavlju i pažnjom, za nečim što nikada nije imala.
Savršena je, uživa u životu unutra, ne prilazi vratima niti ima želju da ponovo iskusi sve opasnosti koje ulica sa sobom nosi. Pravo je mačence u telu odrasle mačke. Razigrana, unikatna, svoja.