VestiVesti iz Srbije

MINJA CAT razgovor sa veterinarom: PRAVILNA ISHRANA ODRASLIH MAČAKA

U prethodnom tekstu nastalom iz razgovora sa veterinarom Vladimirom Joksimovićem, bavili smo se pravilnom ishranom mačića. Ovaj tekst posvećujemo ishrani odraslih mačaka. Koliko puta dnevno se preporučuje hranjenje vaše ljubimice, kako voditi računa o idealnim porcijama, koje su nutritivne potrebe mace, kako prilagođavamo hranu macama seniorima i sterilisanim mačkama? Odgovore na ova i druga pitanja pročitajte u nastavku teksta.

Počnimo sa brojem obroka na dnevnom nivou. Kako nam je rekao naš sagovornik, mačke u prirodi imaju 10-20 manjih obroka pri čemu za svaki ulov, odnosno obrok, potroše određenu količinu energije. Na drugoj strani su kućne macke, za koje je preporuka da im se hrana ponudi ad libitum (kada je hrana stalno na raspolaganju) ili da im se ponude 3-4 obroka u toku dana. U oba slučaja moramo voditi računa o količini hrane, a to nam može biti problem pri prvom režimu hranjenja,  ako mačka u kratkom vremenskom periodu pojede svu ponuđenu hranu. U tom slučaju će posle određenog vremena ponovo tražiti da jede. Kada je reč o upornim mačkama i nedoslednim vlasnicima – ovo je siguran put ka prekomernoj težini mačke. Drugi način hranjenja je lakše kontrolisati.

Da li se mora voditi računa kada se tačno mački daje hrana – ili možemo da odstupamo od plana hranjenja od dana do dana? Mislimo na vreme.

Mačke su životinje koje preferiraju rutinu pa je preporuka da ih hranimo svaki dan u isto vreme.

Posvetimo se sada idealnoj porciji za jednu macu.  Veterinar Joksimović nam je rekao da ne postoji jedinstveni recept koji bi odgovarao svakoj mački. U zavisnosti od starosne kategorije, načina života (kućne mačke, mačke koje izlaze napolje) i dnevnih aktivnosti treba sastaviti dnevni jelovnik.

Preporuka je da se dijeta sastoji iz vlažnih obroka (konzerve, termički obrađeno meso ili sirovo meso koje je prethodno bilo duboko zamrznuto) i suvih obroka (granule).

Vlažna hrana bi trebalo da bude zastupljena sa oko 60-70% u dnevnoj ishrani, dok bi suve hrane trebalo da ima oko 30-40%. Količina hrane se određuje individualno i vremenom se koriguje u odnosu na to da li mačka dobija na telesnoj težini. U navedeni procenat suve hrane treba uvrstiti i 10-15% hrane za izbacivanje dlaka (tzv. hairball control hrana). Visok procenat vlažne hrane obezbeđuje adekvatan unos vode koji je potreban za prevenciju kasnijih, potencijalnih, nefroloskih i urinarnih problema.

Koje su nutritivne potrebe odrasle mačke i kako se one menjaju kada prelaze u seniorsko doba? Drugim rečima, zanimalo nas je koliko se rediguje način ishrane mace kako prelazi u seniorsko doba.

Kada razmišljamo o nutritivnim potrebama naše mačke treba sebi postaviti pitanje-  šta mačke jedu u prirodi? Ako se složimo da su prirodni plen mačaka sitnije ptice (vrapci, golubovi) i glodari (miševi, pacovi), dolazimo do odgovora na pitanje o nutritivnim potrebama i metabolizmu hranljivih sastojaka kod mačaka. Navedeni plen sadrži visok procenat vode i proteina, visok procenat masti i minimalnu količinu ugljenih hidrata. Ovaj recept treba slediti pri ishrani mačaka, kaže veterinar.

Mačke postaju seniori u starosti od 10 godina, a ovoj grupi pripadaju do napunjene 15-te godine kada prelaze u gerijatrijsku grupu. Sa starenjem mačke raste njena potreba za proteinima, visoko kvalitetnim i lako svarljivim. Naime, kako mačka stari ona gubi mišićnu masu i potrebna je veća količina proteina kako bi se navedeni gubitak nadoknadio. Pored toga, preporuka je da ishrana starijih mačaka sadrži određene suplemente (omega-3 masne kiseline, glukozamin i hondroitin) koji bi olakšali proces starenja. Da sve navedeno ne bi bilo previše komplikovano – vlasnicima mačaka, vodeći proizvođači hrane sledeći preporuke nutricionista, napravili su hranu koja odgovara svim starosnim kategorijama. Ipak, preporuka je da se pri odabiru brenda i vrste hrane konsultujete sa vašim veterinarom.

Mačke iz grupe seniora, kao uostalom i mlađe kategorije mačaka, zahtevaju povremene, preventivne kontrole zdravstvenog stanja koje, pored hematoloških i biohemijskih analiza krvi, uključuju i proveru telesne težine. Na taj način utvrđujemo zdravstveno stanje maca-seniora i pravimo eventualne korekcije u količini i vrsti hrane. Recept je sličan kao za mlađe, odrasle mačke sa dodatkom antioksidanasa, omega-3 masnih kiselina, i određenih suplemenata koji bi ublažili efekte procesa starenja, a primarno treba razmišljati o visoko kvalitetnim, lako svarljivim proteinima.

Kada se mača steriliše, da li se ishrana menja ili prilagođava?

Nakon sterilizacije, usled nedostatka polnih hormona, metabolizam se usporava u određenoj meri, i o tome treba voditi računa kada se pravi plan ishrane. Nije obavezna promena kategorije hrane (ovde mislimo na prelazak sa hrane za odrasle, nesterilisane mačke na hranu za sterilisane mačke) koliko je važna količina ponuđene hrane. Ukoliko nastavimo da stimulišemo mačku, mentalno i na fizičke aktivnosti, ona će održati dobru fizičku formu i neće imati problem sa telesnom težinom. Greška vlasnika je kada mačju neaktivnost pravdaju godinama, a rešenje je mentalna i fizicka stimulacija pre nego što mačka postane gojazna, kaže nam veterinar Joksimović.

Zanimalo nas je i da li je ispravna logika da pratimo kako se mačka ponaša, pa prema tome menjamo ishranu ili recimo povećavamo/smanjujemo porciju? Veterinar nam je rekao da je svakako ispravno pratiti ponašanje i potrebe mačke. Važan zadatak za vlasnike je da mačku, dok je jos , nauče na različite vrste hrane (suva, vlažna) kako bi u kasnijem dobu mogli mački ponuditi adekvatnu dijetu. Slažem se da količinu hrane treba određivati na osnovu fizičke kondicije, kaže naš veterinar, ali je napomena da smanjenje dnevne količine hrane (u slučaju gojaznosti) ne treba da bude veće od 10%. Plan adekvatne ishrane, a naročito plan za gojazne mačke treba napraviti u dogovoru i po savetu veterinara.

Da se osvrnemo i na neka druga pitanja koja su nam se učinila izuzetno važnim. Recimo: kako našu macu da nateramo da pije vodu? Čuli smo da veliki broj vlasnika ima problem sa tim.

Stimulisanje mačke za uzimanje tečnosti je vrlo važno, a posebno za mačke koje hranimo isključivo suvom hranom i za seniore koji, usled procesa starenja, postepeno zaboravljaju da piju vodu. Kada govorimo o stimulaciji unosa tečnosti treba imati u vidu pravila da:

– broj posuda treba da bude za 1 veći od broja mačaka u domaćinstvu i da
– posude za vodu i hranu ne treba da budu od plastike
(plastika zadržava mirise i bakterije).

Još nešto – navedene posude treba razdvojiti (a hrana bi trebalo da bude odvojena od vode). Preporuka je da se mačići, u periodu socijalizacije, nauče da piju tekuću vodu (iz tuš kabine, sa slavine ili da koriste fontanu za kućne ljubimce). Mačke vole svežu vodu, pa ćete ih obradovati ako u letnjim mesecima u činiju ubacite 2-3 kockice leda. Još jedan način stimulacije je da kockice leda budu od zaleđenog pilećeg ili junećeg bujona, time postižemo da voda ima ukus mesa.

Dalje, da li maci treba da dajemo mleko?Da li uopšte smemo to da joj ponudimo? Svedoci smo da ljudi u prvom kontaktu sa mačkom obično donose mleko za obrok…

Naš sagovornik kaže da mačke u periodu kada zavise od majčinog mleka imaju u želucu enzime za varenje sastojaka mleka koji se gube nakon 7-10 dana od prestanka dojenja. To je razlog što neke mačke imaju problem sa varenjem mleka koji se manifestuje mekanom, neformiranom stolicom i pojavom gasova u crevima. Pored toga, kravlje mleko, koje mi pijemo, nije ni približno masno niti energetski slično mleku majke-mačke pa ono nema nikakvu energetsku niti nutritivnu vrednost.

Nekim mačkama je zbog gojaznosti ili drugih zdravstvenih problema potrebna ishrana posebnim veterinarskim dijetama. Naravno, savet je da ljudi ne biraju takve opcije samoinicijativno, već u dogovoru sa veterinarom. Koje su u Vašoj praksi najčešći problemi kod mačaka, izazvani nepravilnom ishranom, pitali smo veterinara Joksimovića?

“Najveći problem predstavlja gojaznost, koja se, već neko vreme, u svetu smatra patološkim stanjem. Nadalje, neadekvatan i nagli prelazak sa jedne na drugu vrstu hrane, bilo da je u pitanju promena brenda ili vrste proteina, može uzrokovati probleme u gastrointestinalnom traktu. Napomena je da veterinarske dijete treba koristiti po savetu veterinara i pratiti preporuke koje se odnose na dužinu korišćenja i odabir adekvatne dijete.”

Neka naše mace budu zdrave i bezbrižne! Čitajte tekstove nastale u razgovoru sa veterinarima, nemojte o maci da brinete na način o kome ste pročitali “negde na internetu”. Vodite računa KO kaže, a ne samo šta kaže. Zahvaljujemo se veterinaru Vladimiru Joksimovuću za pomoć u kreiranju ovih informativnih i korisnih tekstova. Za sve tekstove nastale iz ragovora sa veterinarom, kliknite OVDE.


Vladimir Joksimović je studirao na Fakultetu Veterinarske medicine u Beogradu, a diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu, departmanu za veterinarsku medicinu, u Novom Sadu. U veterinarskoj ordinaciji “Zoohome” je, po osnivanju, bio angazovan kao spoljni saradnik, a od januara 2020. je stalno zaposlen. Prve kontakte sa kliničkom praksom imao je tokom studija, volontirajući na Klinici za male životinje Veterinarskog fakulteta u Beogradu kao i u veterinarskoj ordinaciji “Dr Dulitl”. U tom periodu , u okviru IVSA programa razmene studenata boravio je u Varšavi (Poljska) i Brnu (Češka) u eminentnim klinikama za male životinje. Po diplomiranju, završio je pripravnički staž u veterinarskoj ordinaciji “Dr Dulitl”, a nakon toga bio i stalno zaposlen u toj ordinaciji gde se bavio slučajevima vezanim za internu medicinu pasa i mačaka. Vladimir je 2012. godine završio modularni Program kontinuirane edukacije iz medicine mačaka (ISFM, University of Sydney). Od tada pa do danas boravio je na nekoliko specijalizovanih klinika u Velikoj Britaniji koje se bave medicinom mačaka. Iz ove oblasti posebno je zainteresovan za infektivne bolesti mačaka i zdravstvene probleme starijih I gerijatrijskih pacijenata (gastrointestinalne, onkološke, endokrine kao i bolesti gornjih urinarnih puteva). Pored navedenog, uže oblasti interesovanja su mu i ultrazvučna i rendgenska dijagnostika kao i klinička patologija. Od 2014. uporedo sa kliničkom praksom uključen je u industriju hrane za pse i mačke kao veterinar-konsultant. Član je ISFM-a I SASAP-a.
Kategorija: Vesti, Vesti iz Srbije

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Minja cat (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Sledeći članak
Ma & Če iz Beograda: OSTAVLJENI U KUTIJI SA PARČETOM SALAME, pa izrasli u prave mjau-lepote
Prethodni članak
SAMO PROBAJTE DA SE NE NASMEJETE: Urnebesni odabir mesta za spavanjac

Ne propusti

Najčitanije ove nedelje

Mačja prijateljstva