PričeVestiVesti iz Srbije

Priča jednog SURČINSKOG MAČKA PO IMENU ŽUŽU: Trnovitim putem do konačne sreće

Ne propustite ovu ekskluzivnu priču o jednom uličnom mačku koji je u svom domu zablistao u punom sjaju, ali put do njegovog sna bio je trnovit i dug.

“Ima dve godine tome kada sam ugledala najlepše zelene okice na svetu. Narandžasta boja krzna, šarmantan hod, vitak stas ukazivali su mi da je on sveže izbačen mačorčić koji ima manje od godinu dana”, počinje svoju priču o njemu Aleksandra Trajković Pavlović.

“Šanse nije bilo da mi priđe. Probala sam sa hranom, transporterom, klopkom, na sve je bio imun. Kako je rastao, raslo je i njegovo samopouzdanje. Postao je glavni tabadžija u kraju i veliki alfa. Sve mace sa hranilišta su se sklanjale i bežale kada on dođe pun sebe i svestan svoje raskoši i lepote.

Ono što sam shvatila je da sama njegova pojava mačkama utera strah u kosti, Isidora je zlostavljao dok ga nisam uhvatila mesecima. A onda je pre dva meseca došlo i njegovo vreme. Spavao je on kod mene na terasi, imao već svoju činijicu za hranu, vodu, svoje ćebe. Znači već se uselio sam, ali nije očekivao da će ga virus savladati i da ću ja u tom trenutku uspeti da ga ćapim. Upala pluća, zapušen nos, dehidriranost su bili prvo što smo uočili na pregledu kod veterinara. Krstili smo se sa obe ruke kada je test na zarazne bio negativan. Koji srećnik je on. Terapije, infuzije, inhalacija i on je ozdravio. Završena kastracija, vakcinacija i vreme došlo da ga spojim sa drugarima. Većinu je mlatio u kraju ranije dok ih nisam spasila.

Izlazi on sav važan i na njega se zaleti Lav (jedan strašni bivši fipovac o kome smo već pisali) i Žužu (kako sam mu dala paradno ime) pobeže pod orman. Ništa ne osta od alfe. Čak su mu i mačići ulivali strah. Žužu je postao dundavi meda koji samo traži da ga nosam i da mu tepam.

Povela sam ga na Mrnjau fest da mu dam šansu, ali nisam očekivala da će neko da usvoji velikog glavonju, ali eto grdno sam se zeznula u svojim proračunima. Prvo za njega su se svi lepili, drugo sudije za rasne mace su mu dodelile lentu kao najlepšem mačoru na izložbi iako se nije takmičio. Njegove zelene oči su opčinile sve prisutne. Nazvali su ga Surčinski mačak Bob jer je njegova energija isceljujuća baš kao i uličnog mačka Boba kog zna ceo mačkarski svet.

Jedna divna Nataša i njena tri sina imaju već tri odrasla mužjaka u stanu, ali nisu mogli da se odvoje od njegovog kaveza. odlazili, vraćali se, otišli do kuće, vratili se i odluka je pala. Žužu ima porodicu. Sedam dana se nećkao, nije hteo da se mazi, da jede, bio je pod krevetom, a onda je ušao u Natašino naručje i nadam se da će narednih 20 i kusur godinica moj Žužu i njegova porodica uživati u svom čarobnom svetu punom ljubavi, pažnje i razumevanja.

Čiča miča, ovo je tek započeta Žužu-ova priča.

Text i photo: Aleksandra Trajković Pavlović.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Minja cat (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Sledeći članak
8 fotografija na temu: “NE TU!” – “E BAŠ HOĆU!”
Prethodni članak
MAČKE I GINISOVI REKORDI: Najveća snaga ugriza

Ne propusti

Najčitanije ove nedelje

Mačja prijateljstva